U drugoj epizodi podcasta Andreine male priče dijelim s vama svoju osobnu priču. Tko sam, gdje idem i kako sam se našla iza ovog mikrofona? Ne vjerujem u slučajnosti. Vjerujem da me sve u životu što mi se dešavalo upravo trebalo dovesti do ovog trenutka i ovog mjesta s kojeg imam priliku s vama dijeliti svoju priču u vjeri da će nekome od vas služiti. Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno svim aktivnostima koje vam padaju na pamet. Ono što ga je najviše obilježilo su dvije škole, pored redovne osnovne i jezične gimnazije pohađala sam osnovnu i srednju glazbenu školu. Svirala sam klavir, plesala, glumila u predstavama, na svaku ulogu koja mi se učinila zanimljivom, da bih ju mogla utjeloviti, rekla sam da. Nije bilo previše razmišljanja o tome što mi je potrebno da bih neku ulogu živjela, išla sam za prvim logičnim korakom do usavršavanja vještine koju sam poželjela znati. Fast forward – nakon završenog pravnog fakulteta, različitih poslova, odrađenog pripravničkog I potpune kontrole nad svakim segmentom mog života dogodilo se ono što nisam mogla kontrolirati. Postala sam mama dječaka koji je imao zdravstvene izazove koji su mene suočili sa svime onime što sam nesvjesno unijela u majčinstvo. Cijeli kofer uvjerenja, pogrešnih postavki, generacijskih obrazaca koje sam osvijestila tek kad se nisam mogla suočiti s izazovima koje mi je nova uloga donijela. Kako sam došla od toga da sam od žene koja je kroz majčinstvo “izgubila” sve životne uloge s kojima sam se identificirala došla do žene koja sjedi za ovim mikrofonom podijelila sam s vama u ranjivoj epizodi za koju se nadam da će pronaći put do vašeg srca. #mostar #andreinemaleprice #osobnirast #svjesnomajcinstvo